Koliko je u BiH teško kupiti novi automobil: “Ne dajem mehaničarima pare, već dajem banci”

 Ovo je u suštini najčešći odgovor koji smo dobili razgovarajući sa građanima o tome kakav automobil voze, koliko ga je teško održavati i koliko je danas teško kupiti novo vozilo, piše crna-hronika.

Bazu naših pitanja pronašli smo u podacima Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske, koji je saopštio da su u periodu jul, avgust i septembar ove godine u Srpskoj registrovana ukupno 138.272 vozila, od kojih je čak 82.215, odnosno oko 60 odsto, starije od 15 godina.

Od ovog broja, kako su dalje saopštili iz Zavoda, putničkih automobila bilo je 111.855, od čega je 68.975 starijih od 15 godina, odnosno oni su proizvedeni prije 2009. godine.

Što se novoregistrovanih vozila tiče, njihov broj je za 5,2 odsto veći nego u istom periodu prošle godine, što djelimično može značiti da se radi o novim automobilima.

Upravo jedno takvo vozi Banjalučanin Nemanja I.

On je svog četvorotočkaša kupio prošle godine, što bi se reklo ispod čekića.

Za “Nezavisne” kaže da mu je to jedna od najboljih investicija koje je imao.

“Kupio sam ga nenamjenskim kreditom, rata je sasvim pristojna. Ne dajem mehaničarima pare, već dajem banci. I znam šta vozim, ne brinem se kad putujem kroz Hrvatsku da će nešto otkazati. Pritom, konačno znam koliko svaki mjesec zarađujem i koliki su mi troškovi. Do tada sam vozio auto star 18 godina i više para sam trošio za majstore nego za gorivo. Svaki drugi, treći mjesec, taman kada se malo finansijski popravim, desi se kvar. Jednom majstoru 100, drugom 500, trećem 1.500 maraka. Gdje sam ja tu?”, kaže ovaj Banjalučanin.

Dodaje da mu kupovina novog automobila štedi i novac i vrijeme i živce.

“Nazovem majstora, on kaže da dovezem auto za 10 dana. Kako, šefe? Meni 10 dana da auto stoji na parkingu? A da ne kažem da dobar dio majstora radi na način da iz auta čupa i mijenja dio po dio dok ne pogodi onaj dio koji je pokvaren. Sad imam petogodišnju garanciju i jednu veliku brigu manje”, priča ovaj vozač.

Kredit na koji se odlučio ovaj Banjalučanin, za većinu građana koji žele novo vozilo, apsolutno je jedina moguća opcija. Ipak, mnogi od njih su u vezi s tim pitanjem oprezni, jer, kako kažu, teško im se odlučiti za zaduženje, pogotovo ako već imaju kredit ili ako su im plate dovoljne samo da pokriju osnovne mjesečne potrebe, u sklopu kojih je i održavanje automobila, ukoliko ga već imaju.

Stoga većina njih ćuti i vozi ono što može sebi priuštiti ili, kako kažu za “Nezavisne novine”, ono što im je u ovom trenutku najisplativije.

“Vozim automobil star 12 godina, u pitanju je opel, a kupio sam ga prije tri godine. Vjerujem najviše njemačkim markama automobila, i ranije sam vozio ‘švabu’. Mislim da većina naših vozača tako razmišlja i da tim automobilima najviše vjeruju”, rekao je jedan dugogodišnji vozač iz Banjaluke, koji je svog limenog ljubimca uvezao iz Evropske unije.

On objašnjava da su upravo ti automobili najisplativiji kad je u pitanju omjer cijene i kvaliteta, ali naglašava kako pri kupovini “voznog parka” u obzir treba uzeti cijenu i dostupnost rezervnih dijelova.

Kada je u pitanju kupovina novog auta, naš sagovornik kaže da bi to za njega bila prevelika investicija.

“Kad već nisam u prilici da kupim novi mercedes, folksvagen ili opel, uvijek bih prije kupio njemačkog polovnjaka nego novi automobil dalekoistočne marke”, rekao je ovaj sumnjičavi vozač.

Milan J. iz Banjaluke ističe da vozi automobil koji je postao punoljetan.

“Moj automobil je star već 18 godina, iako me za sada dobro služi. Naravno da bih kupio novije vozilo, ali situacija je takva da trenutno sebi mogu priuštiti jedino ovaj automobil. Nisam iznenađen činjenicom da dvije trećine stanovništva vozi automobil stariji od 15 godina”, kazao je ovaj Banjalučanin.

S druge strane, ima i onih koji ne namjeravaju da odustanu od namjere da kupe nov auto, iako su cijene, priznaju, previsoke.

“Unazad nekoliko mjeseci tražim automobil, ali zasad još nisam uspjela naći, jer je sve preskupo. Ipak, nekako više gledam u tom pravcu da bude novije nego polovno, jer bih se tada osjećala sigurno”, kazala je za “Nezavisne” Jelena T. iz Kneževa.

I Jelena T. i oni kojima je nov automobil prioritet treba da znaju da će za tako nešto morati da izdvoje minimum par desetina hiljada KM.

Tako vozila iz “Hjundaijeve” porodice, poput Bayona ili Tucsona, koštaju od 30.000 KM pa naviše, škoda oktavija – sportska linija, proizvedena ove godine ide i preko 70.000 KM, dok je i za škodu oktaviju, staru tri godine, potrebno platiti oko 33.000 KM.

Za reno klio, 2021. godište, plaća se više od 20.000 maraka, a čak i ona koja su stara 10 godina, građane koštaju više od 10.000 KM. Golf 6 je postalo skoro nemoguće naći ispod 13.000 KM, a šta tek pričati za nove modele golfa sedam ili osam, koji su znatno iznad 25.000 KM.

Izvor